Dec 2, 2022

Propisi o ehli-bejtu

Piše Jusuf Džafić

  Islamsko pravo (fikh) obrađuje i određene posebne propise glede Poslanikovog ehli-bejta. Mi ćemo u nastavku spomenuti propise vezane za ehli-bejt koje tretira hanefijska pravna škola.

 1. U ehli-bejt spadaju potomci Hašimija. Tako u ehli-bejt spadaju, kako smo već spominjali, potomci: h. Alije, h. Džafera i h. Akila, tri Ebu Talibova sina, te h. Abbasa i Harisa, dva Abdulmuttalibova sina.[1] U hanefijskom pravu se za njih koristi skraćenica sastavljena od početnih slova njihovih imena: 1 džim, 1 ha, i 3 ajna.[2]

2. Pripadnost ehli-bejtu se računa po očevoj, a ne po materinoj lozi. Kao i u većini današnjih pravnih sistema, i u šerijatskom pravu, pa samim tim i u hanefijskom pravu, pripadnost nekoj porodici se utvrđuje na osnovu očevog porijekla, a ne materinog. Tako se dijete pripadnice ehli-bejta koja je udata za nepripadnika ehli-bejta ne računa članom ehli-bejta, već članom porodice svoga oca, nepripadnika ehli-bejta. Ipak, dotično dijete se računa srodnikom ehli-bejta po majčinoj liniji.[3]

3. Ehli-bejtu pripada udio u petini ratnog plijena (ganimeta). Tako stoji u ajetu: I znajte da od svega što u borbi zaplijenite jedna petina pripada Allahu i Poslaniku, i rodbini njegovoj, i siročadi, i siromasima, i putnicima. (El-Enfal, 41) Naime, za života Poslanika, a.s., spomenuta petina plijena (20%) dijeljena je na pet dijelova: 1 dio (4%) Allahu i Njegovom poslaniku, 1 dio ehli-bejtu, 1 dio siročadima, 1 dio siromasima i 1 dio putnicima. Nakon preseljenja Poslanika, a.s., ukinut je dio koji je pripadao njemu radi njegove smrti, kao i poseban dio koji je pripadao njegovom ehli-bejtu, jer je smrću Poslanika, a.s., nestao razlog zbog kojeg je ehli-bejt imao poseban udio u plijenu – potpomaganje Poslanika, a.s. Tako je za vrijeme pravednih halifa (Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije) dotična petina plijena dijeljena na tri dijela: 1 dio (6,67%) siročadima, 1 dio siromasima (posebno siromasima iz ehli-bejta koji imaju prednost nad ostalim siromasima) i 1 dio putnicima. Postupak pravednih halifa je postao propis hanefijskog mezheba.[4] Inače, neratni plijen (fej) se, prema hanefijama, ne dijeli, već se u cjelosti uračunava u bejtu-l-mal, na osnovu postupka h. Omera.[5]

4. Zabranjeno je ehli-bejtu da uzima zekat. Tako stoji u hadisu: Doista ovi zekati predstavljaju prljavštine ljudi. Uistinu zekat nije dozvoljen Muhammedu niti Muhammedovoj porodici.[6]Zekat je nazvan u spomenutom hadisu prljavštinom, jer se njime čiste imeci imućnijih ljudi, kako i stoji u ajetu: Uzmi od imetaka njihovih zekat, da ih njime očistiš… (Et-Tevbe, 103) Stoga siromašni članovi ehli-bejta imaju pravo na sredstva iz bejtu-l-mala ili iz petine plijena, a ne na zekat. No, u slučaju da im to pravo bude uskraćeno, dozvoljeno im je uzimanje zekata iz nužde.[7] To je mišljenje i malikijskog, šafijskog i hanbelijskog mezheba.[8] Određeni hanefijski pravnici dozvoljavaju da bogati članovi ehli-bejta dadnu zekat siromasima iz ehli-bejta, poput imama Ebu Jusufa (731-798), Bedruddina el-Ajnija (1360-1453).[9]

5. Zabranjeno je ehli-bejtu da uzima sadekai-fitr i druge vidove obavezne sadake. Zabranjeno je pripadniku ehli-bejta da uzimasadekai-fitr, sve vrste keffareta i zavjetnu sadaku, jer spadaju u istu kategoriju kao i zekat – kategoriju obavezne sadake.[10] To je stav i malikijskog i šafijskog mezheba.[11] 

6. Dozvoljeno je ehli-bejtu da uzima dobrovoljnu sadaku i hediju. Pripadniku ehli-bejta je dozvoljeno da uzima dobrovoljnu sadaku i hediju, jer one ne spadaju u „prljavštine ljudi“, tj. ne spadaju u zekat kojim se čisti imovina ljudi.[12]Tako stoji u predaji: Džafer ibn Muhammed (tj. Džafer es-Sadik) prenosi od svog oca (tj. Muhammeda el-Bakira) da je on pio iz pojila koje su ljudi postavljali između Mekke i Medine, pa ga je on upitao ili je ga je neko drugi pitao o tome: „Doista je nama zabranjena samo obavezna sadaka.“[13] Sa hanefijama se po ovom pitanju slažu šafije i malikije.[14]

7. Zabranjeno je pripadnicima ehli-bejta da rade kao sakupljači zekata. Članovima ehli-bejta je zabranjeno da rade kao skupljači zekata.[15] To potvrđuje, između ostalog, Poslanikov hadis. Tako prenosi Abdulmuttalib ibn Rebia ibn Haris ibn Abdulmuttalib: Sastali su se Rebia ibn Haris i Abbas ibn Abdulmuttalib, pa su kazali: „Tako nam Allaha, kada bismo poslali ovu dvojicu mladića“, govorili su meni i Fadlu ibn Abbasu, „Allahovom poslaniku, s.a.v.s., pa da popričaju sa njim, pa da ih on postavi kao sakupljače ovog zekata. Tako bi oni dostavljali ono što dostavljaju ljudi i ostvarili bi korist koju ostvaruju ljudi.“ Dok su oni tako pričali, došao je Alija ibn Ebu Talib i stao pred njih. Potom su mu oni to spomenuli, pa je Alija ibn Ebu Talib kazao: „Nemojte to činiti! Tako mi Allaha, on to neće uraditi!“ Zatim se Rebia ibn Haris okrenuo Aliji i kazao: „Tako mi Allaha, ti to radiš samo radi svoje zavidnosti prema nama! Tako mi Allaha, postigao si da budeš zet Allahovog poslanika, s.a.v.s., ali mi ti na tome ne zavidimo.“ Alija je onda kazao: „Pošaljite njih dvojicu (tj. Abdulmuttaliba i Fadla).“ Tako su njih dvojica (tj. Rebia i Abbas) otišla, a Alija je legao. Abdulmuttalib nastavlja: Kada je Allahov poslanik, s.a.v.s., klanjao podne-namaz, mi smo prije njega došli do njegove sobe. Tako smo stajali kod nje sve dok Poslanik nije došao. Zatim je Poslanik, a.s., uhvatio naše uši i kazao: „Iznesite što ste čuvali u srcima.“ Onda je on ušao i mi smo ušli kod njega. Toga dana je bio kod Zejneb bint Džahš. Potom smo se pouzdali jedan u drugog da će onaj drugi početi pričati. Zatim je jedan od nas počeo pričati: „Allahov poslaniče, ti si najčestitiji među ljudima i čovjek koji najbolje održava rodbinske veze. Mi smo dostigli godine za ženidbu, pa smo ti došli kako bi nas postavio kao skupljače određenih zekata. Tako bismo tebi dostavljali onako kako ljudi dostavljaju i dobili ono što ljudi dobijaju.“ Abdulmuttalib nastavlja: Onda je Poslanik šutio toliko dugo da smo željeli da pričamo sa njim, ali nam je Zejneb iza zastora dala znak da ne pričamo sa njim. Potom je Poslanik kazao: „Doista zekat ne treba Muhammedovoj porodici. On predstavlja prljavštine ljudi. Pozovite mi Mahmijju!“, on je bio zadužen za petinu plijena koji ide u bejtu-l-mal,“i Nevfela ibn Harisa ibn Abdulmuttaliba.“ Abdulmuttalib nastavlja: Tako su njih dvojica došla Poslaniku, pa je Poslanik kazao Mahmijji: „Oženi ovog mladića svojom kćerkom!“, tj. oženi Fadla ibn Abbasa, pa ga je dotični oženio. I kazao je Nevfelu ibn Harisu: „Oženi ovog mladića svojom kćerkom!“, tj. da oženi mene, pa me je dotični oženio. Poslanik je onda kazao Mahmiji: „Izdvoji toliko i toliko mehra na ime njih dvojice iz petine plijena.“[16]Zabrana skupljanja zekata je stav i malikijskog i šafijskog mezheba, kao i dijela hanbelijskog mezheba.[17]

8. Nije uslov da halifa bude iz ehli-bejta. Tako prva trojica pravednih halifa (Ebu Bekr, Omer, Osman), dinastija Emevija i dinastija Osmanlija nisu bili iz ehli-bejta.[18] Ovo je stav sva 4 mezheba.[19]

9. Svako verbalno vrijeđanje pripadnika ehli-bejta je kažnjivo. Neopravdano verbalno vrijeđanje svakog muslimana teškim uvredama (npr. nevjerniče, grješniče, peksine, Lutovac, izdajice, ahmaku, ludače, otpadniče, pijanico i sl.) se kažnjava. Neopravdano verbalno vrijeđanje muslimana lahkim uvredama (npr. magarače, svinjo, psu, jarče, majmune i sl.) se uglavnom ne kažnjava, osim ako situacija zahtjeva. No, ako se radi o vrijeđanju pripadniku ehli-bejta, onda se počinitelj kažnjava, bez obzira radilo se o teškoj ili lahkoj uvredi.[20] Oko ovog pitanja je postignut konsenzus učenjaka sva 4 mezheba.[21]

10. Lažno pripisivanje ehli-bejtu je kažnjivo. Lažna tvrdnja pojedinca da je pripadnik ehli-bejta je kažnjiva radi, između ostalog, sljedećih činjenica: laganje o porijeklu je veliki grijeh i laganje na Poslanika, a.s., je veliki grijeh. Tako stoji u hadisu glede laganja o porijeklu: Svaki čovjek koji tvrdi da mu je otac osoba koja mu nije otac, a usto zna ko mu je otac, zanijekat će blagodati. Ko tvrdi da pripada nekom narodu, a ne pripada tom narodu, neka zauzme svoje mjesto u vatri.[22] Isto tako u vezi laganja na Poslanika, a.s., poznati hadis kaže: Ko na mene namjerno slaže, neka zauzme svoje mjesto u vatri.[23]Ovo je stav sva 4 mezheba. Najčešći vidovi kazne koje pravne škole propisuju za lažno predstavljanje osobe kao pripadnika ehli-bejta su batinjanje i lišavanje slobode.[24]Tako je hanefijski pravnik, šejhu-l-islam i vrhovni egipatski kadija Es-Sa’d ed-Dejri 25. decembra 1456. godine[25] (27. muharrem 861. h.g.) presudio da se Ahmed el-Mugarbil, poznat kao „El-Medeni“ (Medinjanin), žestoko izudara i da se sa njim napravi krug kroz Kairo i tom prilikom razglasi: Ovo je kazna onoga ko hoće da bespravno uđe u časno Vjerovjesnikovo rodoslovlje. Naime, dotični je htio da se njemu i njegovim suseljanima potvrdi pripadnost ehli-bejtu. Tako se dogovorio sa izvjesnim lažnim svjedocima da oni posvjedoče za njega da on dolazi iz džaferijskog sela i da su svi stanovnici njegovog sela potomci Džafera Sadika. Ispostavilo se da vodi porijeklo od hrišćanske porodice iz izvjesnog sela kod Dimjata i da mu je zanat bio prosijavanje pšenice u Bulaku, kairskoj luci na Nilu.[26]

11. Donošenje salavata na Poslanika, a.s., i njegov ehli-bejt je sunnet u svakom namazu. Na svakom zadnjem namaskom sjedenju (kadei-ehire), kao i prvom sjedenju (kadei-ula) četverorekatnih nafila (izuzev podnevskog sunneta), sunneti-muekkede (pritvrđeni sunnet) je proučiti salavate na Poslanika, a.s., i njegov ehli-bejt: Allahumme salli ala Muhammedin ve ala ali Muhammed… (Allahu, učini osobitu milost Muhammedu i njegovoj porodici…)[27] To je stav i jednog dijela malikijskih, šafijskih i hanbelijskih učenjaka. Inače, drugi dio šafijskih i hanbelijskih učenjaka smatra donošenje salavata u namazu vadžibom (obavezom), dok drugi dio malikijskih učenjaka smatra njihovo donošenje samo vrlinom (fadiletom).[28]

12. Univerzalni i najviši kefaet (dostojnost, jednakovrijednost) ehli-bejta po porijeklu glede braka. Po hanefijskom mezhebu, pristanak ženinog velije (staratelja) općenito nije uslov za sklapanje braka. No, ako muž ne bude kufv (odgovarajući, dostojan, dostatan, jednakovrijedan) ženi po rangu (npr. rangu u bogatstvu, pobožnosti, porijeklu, obrazovanju, ljepoti ili sl.), tj. bude nižeg ranga, u tom slučaju ženin velija ima pravo da se usprotivi sklapanju braka. Stoga je muž koji je pripadnik ehli-bejta kufv svim ženama po rangu u porijeklu, jer je porijeklo ehli-bejta najplemenitije porijeklo, tj. predstavlja najviši rang u porijeklu. S druge strane, muž koji nije pripadnik ehli-bejta nije kufv ženi koja je pripadnik ehli-bejta, jer je svako drugo porijeklo pored porijekla ehli-bejta niže porijeklo, tj. predstavlja niži rang u porijeklu u odnosu na ehli-bejt.[29]


[1] El-Kuduri, Et-Tedžrid, Dar Es-Selam, Kairo, 2006, sv. 8, str. 4221; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, Matbea El-Halebi, Kairo, 1937, sv. 1, str. 120.

[2] Muhammed Vail el-Hanbeli, E’alam el-hanefijje min ehl el-bejt, Meberre el-al ve el-ashab, Kuvajt, 2011, str. 29.

[3] Ibn Abidin, El-Hašije, Dar El-Fikr, Bejrut, 1992, sv. 3, str. 656.

[4] Es-Serahsi, El-Mebsut, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1993, sv. 10, str. 8-14; Et-Tahavi, Šerh meani el-asar, Alem el-kutub, Rijad, 1994, sv. 5, str. 235-238, br. 5216.

[5] Es-Serahsi, El-Mebsut, sv. 10, str. 16; Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 4, str. 138.

[6] Muslim, Es-Sahih, sv. 3, str. 119, br. 2531; Ahmed, El-Musned, sv. 29, str. 59, br. 17518; Ebu Davud, Es-Sunen, El-Mektebe el-asrijje, Bejrut, sv. 3, str. 147, br. 2985; En-Nesai, Es-Sunen el-kubra, sv. 3, str. 84, br. 2401; Id., Es-Sunen, sv. 5, str. 105, br. 2609; Ibn Zendževejh, El-Emval, Merkez El-Melik Fejsal li el-buhus ve ed-dirasat el-islamijje, Rijad, 1986, sv. 2, str. 725, br. 1241, sv. 3, str. 1144, br. 2124; Ibn Ebu Asim, El-Ahad ve el-mesani, Dar Er-Raje, Rijad, 1991, sv. 1, str. 320, br. 441; Ebu Avane, El-Mustahredž, Dar El-Ma’rife, Bejrut, 1998, sv. 2, str. 141, br. 2605; Et-Taberani, El-Mu’džem el-kebir, sv. 5, str. 54, br. 4566; Ebu Nuajm el-Asbehani, El-Musned el-mustahredž, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1996, sv. 3, str. 138, br. 2397.

[7] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 350; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, sv. 1, str. 120-121.

[8] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 100-102.

[9] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 350; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, sv. 1, str. 120-121; El-Ajni, El-Binaje šerh El-Hidaje, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 2000, sv. 3, str. 471.

[10] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 351; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, sv. 1, str. 121.

[11] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 102.

[12] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 351; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, sv. 1, str. 121.

[13] El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 6, str. 303, br. 12039; Id., Ma’rife es-sunen ve el-asar, Džamia Ed-Dirasat el-islamijje, Karači, 1991, sv. 6, str. 106, br. 8162, sv. 9, str. 72, br. 12390.

[14] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 103.

[15] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 2, str. 340; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, sv. 1, str. 119.

[16] Muslim, Es-Sahih, sv. 3, str. 118, br. 2530; Ahmed, El-Musned, sv. 29, str. 61-63, br. 17519, br. 17520; Ibn el-Džarud, El-Munteka, Muessese El-Kutub es-sekafijje, Bejrut, 1988, str. 280, br. 1113; Ebu Avane, El-Mustahredž, Islamski univerzitet, Medina, 2015, sv. 8, str. 399-400, br. 3424; Ibn Hibban, Es-Sahih, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1993, sv. 10, str. 384-385, br. 4526; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 7, str. 49, br. 13239.

[17] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 104.

[18] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 1, str. 548.

[19] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 106-107.

[20] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 1, str. sv. 4, str. 69-71; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, sv. 4, str. 96.

[21] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 107.

[22] El-Buhari, Es-Sahih, sv. 4, str. 180, br. 3508; Muslim, Es-Sahih, sv. 1, str. 57, br. 226; Ahmed, El-Musned, sv. 35, str. 369, br. 21465; Ebu Bekr ibn el-Hallal, Es-Sunne, Dar Er-Raje, Rijad, 1989, sv. 5, str. 21, br. 1505; El-Haraiti, Mesavi’ el-ahlak, Mektebe Es-Sevadi, Džidda, 1993, str. 51, br. 77; Ibn Mende, El-Iman, Muessese Er-Risale, Bejrut, 1985/86, sv. 2, str. 639; El-Bejheki, Es-Sunen el-kubra, sv. 7, str. 662, br. 15335.

[23] Dotični hadis se prenosi u preko 500 rivajeta. Tako ga, između ostalih, bilježe: El-Buhari, Es-Sahih, sv. 2, br. 80, br. 1291; Muslim, Es-Sahih, sv. 1, str. 7, br. 4; Ibn Madže, Es-Sunen, sv. 1, str. 13-14, br. 30-37; Ebu Davud, Es-Sunen, sv. 3, str. 319, br. 3651; Et-Tirmizi, Es-Sunen, Dar El-Garb el-islamijj, Bejrut, 1998. sv. 4, str. 332, br. 2659, sv. 6, str. 76, br. 3715.

[24] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 107.

[25] Svi datumi nove ere prije 15. oktobra 1582. godine i uvođenja gregorijanskog kalendara, izraženi su prema tada važećem julijanskom kalendaru. Pri pretvaranju hidžretskih datuma u julijanske datume koristili smo se sljedećom tabelom na internetu: Islamic Hijri Calendar For 1400 Years, habibur.com/hijri/, 27.2.2018, 15:35.

[26] El-Bikai, Izhar el-asr li asrar ehl el-asr, El-Arebijje li et-tibaa ve en-nešr, Rijad, 1993, sv. 2, str. 230-231.

[27] Ibn Abidin, El-Hašije, sv. 1, str. 477; El-Mevsili, El-Ihtijar li ta’lil El-Muhtar, sv. 1, str. 54.

[28] Grupa autora, El-Mevsua el-fikhijje el-kuvejtijje, sv. 1, str. 106.

[29] El-Kasani, Bedai es-sanai’ fi tertib eš-šerai’, Dar El-Kutub el-ilmijje, Bejrut, 1986, sv. 2, str. 318-319.

O nama admin

Check Also

Sanel Škrijelj iz Rožaja na najvišem vrhu Italije, Gran Paradiso 4061 m.n.v

Espedicija Alpi 2022 god. Najviši vrh Slovenije, Triglav 2864 m.n.v. i Italije, Gran Paradiso 4061 …

Leave a Reply

Your email address will not be published.