Biti čovjek ne znači uvijek pobjeđivati

Piše: Enis ef. Burdžović

Biti čovjek znači pobijediti nečovjeka u sebi.
Ima onih pobjeda u kojima čovjek osjeća da bi mu draže bilo da je izgubio. To su pobjede koje su došle više kao rezultat slabosti protivnika nego kao rezultat snage pobjednika.
Jednim takvim porazom u prošlom vijeku trijumfovao je egipatski sportista, takmičar u nekoj borilačkoj disciplini na Olimpijskim igrama, Muhammed Rešdan.
Imao je pred sobom skoro čistu pobjedu za olimpijsko zlato u duelu sa japanskim protivnikom, čiju je slabu tačku znao i on i njegov tim – povrijeđena noga.
Kako se borba odvijala, Rešdan je uporno izbjegavao da plasira udarce u slabu tačku.
Egipćani, tim i nacija pratili su u delirijumu kako izmiče olimpijsko zlato i nacionalni ponos se pretvara u nacionalnu bruku.
Zvonio je kraj, sudije su proglasile pobjednika, a Rašdan je japanskom protivniku sam podigao ruku i proglasio ga pobjednikom.
Njegovi treneri su ga grdili: “Zašto nisi udarao slabu tačku, jesmo li rekli šta je slaba tačka”?
Odgovorio je: “Moja vjera mi to zabranjuje”.
Drugim riječima: Kakva je to Muhammedova pobjeda ako je došla na krilima protivnikove slabosti?
Kad se vratio u Egipat, Muhammeda je dočekao predsjednik uz najveće državne počasti čestitajući mu poraz.
Čak i u Japanu, Muhammed Rešdan je smatran velikim herojem i ukazivane su mu počasti.
Kažu da je Muhammed mnogo više rekao svojim porazom i tom jednom rečenicom: “Moja vjera mi to zabranjuje”, o islamu nego mnogi misionari tadašnjice.
Pokazao je da medalja ne određuje vrijednost čovjeku, već čovjek određuje vrijednost medalji. Gubljenje časti radi pobjede je poraz, makar vam na vrat okačili sve medalje i ordenje svijeta.
Kako u sportu, tako i u životu. Ne trebaju nam nečasne pobjede – pobjede po svaku cijenu. Ostati čovjek je najveća pobjeda takmičenja koje zovemo životom.