Dec 2, 2022

Jedan prikaz sevdalinke “Suljagina Fata”

Jedan prikaz sevdanlinke ,,Lijepi li su mostarski dućani” ili ,,Prošetala Suljagina Fata”

Piše: Mensur Padović

Podržavajući da sve ono što smo ,,vučemo iz kuće” i da tabula rasa najčešće biva naslikana bojama domaćinstva i vaspitanja koje iz njega crpimo, sevdalinka je u tom smislu ono što predstavlja bit odrastanja u porodici koja zna za veselje ali i za tugu, kao sastavne djelove čovjekovog bitisanja. Proučavajući sevdalinke kao nasljeđe muslimanskog materijalnog dobra gotovo da su sve ,,šture” definicije bile baš takve pri onoj da je sevdalinka pjesma u kojoj ,,babo plače ali mu je lijepo.” Da ta ,,definicija” nije od onih koja bi mogla da se baci na groblje svjedočimo svakodnevno, kako u trenucima tuge tako i u trenucima veselja, gdje sevdalinka predstavlja ,,priječni lijek” za stanje duše, u kakvom god se ona stanju nalazila. Iz tog ali i iz mnogo drugih razloga bijah ,,natjeran” da se pozabavim ,,teorijom zavjere” kada je u pitanju mizoginija u sevdalinkama, s posebnim akcentom na sevdalinku ,,Lijepi li su mostarski dućani” ili ,,Prošetala Suljagina Fata”.
Razlog zašto je odabrana baš ova sevdalinka je prililčno jasan – ona se našla na meti kritika zbog nekoliko spornih stihova na kraju iste koji su protumačeni na, po meni, dosta tanak i jednoličan način predstavljajući sevdalinku kao pjesmu u kojoj žena biva predstavljena kao objekat muške nadmoći, ili konkretnije, kao žrtva silovanja.

Prije svega, iako već mnoge definicije ,,poslasmo na groblje” na početku, neophodno je citirati Omera Pobrića koji sevdalinku definiše na sljedeći način: ,,Sevdalinka je bosanska, gradska ljubavna pjesma , pri čemu riječ ‘bosanska’ geografski određuje autohtonost sevdalinke, a riječ ‘gradska’ urbanost, dok riječ ‘ljubavna’ označava sadržajnu tematiku.” (,,Miruh Bosne”, Visoko, Omega, 2001., str.5)
Vodeći se ovom definicijom za bolje njeno razumijevanje čitavu ovu konstrukciju ćemo podijeliti u 3 cjeline prilikom čega ćemo analizirati sljedeće segmente: sam korijen riječi sevdalinka, njenu pripadnost bosanskom narodu i prostor grada (čaršije) u kojem ona obitava i njenu ljubavu tematiku.
Sevdalinka potiče od arapske riječi ,,sawda” koju bismo mogli prevesti kao ,,crna žuč” ili kao ,,melanholiju” (stanje bezvoljnosti, praznine, bezvrijednosti, itd.) Takođe, sevdalinku možemo povezati i sa turskim jezikom, dovodeći je u vezu sa glagolom ,,sevmek” koji bi u prevodu imao ekvivalent u glagolu ,,voljeti”. 
Vrijeme nastanka ove lirske pjesme muslimana je teško hirurški odrediti ali mnogi njeni proučavaoci je vezuju za vrijeme osmanskih osvajanja područja srednjovjekovne Bosne i Hercegovine i nicanju novih gradskih naselja koje je podrazumijevalo otvaranje novih institucija, stambenih gradskih četvrti (mahala) što je uslovilo promjenu životne paradigme. S druge strane, ta životna paradigma nije uticala na svrgavanje patrijarhalnih vrijednosti budući da patrijarhat najčešće vezujemo za one kolektive u kojima slijepo slijeđenje vjerskih pravila diktira tempo. Koliko patrijarhat dobra donosi a koliko ne nije tema ovih redaka ali je važan u jednom – žena u njemu ima podređen položaj i njeni postupci bivaju kroz više aršina preispitavani u odnosu na bilo koje drugo biće. S tim u vezi, indikativno je ženu u ovom kontekstu posmatrati kao individuu koja ,,nema prava na svoje osjećaje, rijetko ih iskazuje” ali da to nije uvijek tako svjedoče mnogi stihovi koji nam govore o tome koliko se ženi u sevdalinkama daje prostora za izricanje njenih intimnih osjećanja, odnosno, onih osjećanja koje svako biće u sebi sadrži: ljubavnih jada, žudnji, žara, itd.
Imajući u vidu Vukovu podjelu narodnih pjesama na muške (epske) i ženske (lirske) sevdalinku bi smjestili u drugu grupu, grupu u kojoj vladaju emotivne note nasuprot istorijskim ,,bakćanjem” u epskim pjesmama koje je rezervisano za muški rod. Sve ovo govori nam jedno: sevdalinka je pjesma prepuna (ne)prijatnih ljubavnih osjećanja i najčešće biva izrečena kroz govorni aparat žene gdje ona u većini slučajeva tuguje za svojim dragim zbog njegove pogibije, neuzvraćene ljubavi, nemogućnosti ostvarenja njihovog ašikluka zbog 1001 stvari, itd., te samim tim već pominjana potlačenost žene u ovom pogledu ,,ne pije vodu” budući da je ona najčešće stvarana zbog nje, zbog njene potrebe da svoje jade prikaže svijetu.
No, ako uzmemo u obzir da njeni lirski iskazi bivaju reprezentovani u sredini koja je gradska, u kojoj vladaju posebna pravila kada je žena u pitanju, njeno javno ašikovanje često može biti incidentno, te samim tim mnoge sevdalinke treba posmatrati u tom smislu: kao pjesme jednog doba, pjesme u kojima ljubavni iskazi iz ženskog govornog aparata jesu dozvoljeni samo pod ambijentom mraka i prostorne strukture pendžera ispod kojeg stoji đuvegija, ili u polumraku sobe, kao ispovijest upućena njoj samoj.

Patrijarhalna sredina često biva najčešći ,,kec u rukavu” kada je u pitanju analiza onih djelova sevdalinki na koji današnji feminizam ima zamjerke. Posljednji stihovi na početku pominjane sevdalinke se upravo na tom ključu i mogu tumačiti, pa se tako stihovi koji opisuju Muju, bazerdžana, koji ,,zamandali vrata za Fatom” mogu protumačiti kao neka vrsta kazne za ,,incident” djevojku, onu koja krši patrijarhalne norme i prva iskazuje ljubav svom dragom, i to javno. Bahtinov pojam hronotopa u književnosti koji predstavlja kovanicu od dvije riječi hronos – vrijeme i topos – mjesto svakako može poslužiti prilikom analize ove pjesme koji nam može pružiti jednu analizu pjesme gdje se djevojka upravo posmatra kao ona koja ruši norme koje je uspostavilo vrijeme i mjesto, u ovom slučaju čaršija i neko neodređeno vrijeme koje je opisano ali koje nosi tradicionalne pojedinosti patrijarhata i nemogućnosti iskazivanja osjećanja od strane žene. U tom pravcu, akt ,,zamandaljivanja” vrata se može posmatrati kao akt ,,kazne”. 

No, pored Bahtinovog pojma hronotopa koji je mnogo češće korišten u analizi proze nego poezije, od posebnog značaja je, po meni, uzeti u obzir Ingardenovo poimanje književnog djela kao slojevite strukture koje se sadrži od: 1) sloja zvučanja; 2) sloja značenja; 3) sloja prikazanih predmetnosti; 4) sloja shematizovanih aspekata. Pojam mjesta neodređenosti je u ovom slučaju značajan jer predstavlja ,,pomirenje” posljednja dva sloja: sloja prikazanih predmetnosti (predmeta, bića, fenomena koje vidimo u književnom djelu) i sloja shematizovanih aspekata (načina na koje te predmetnosti uviđamo u književnom djelu). Mišljenja sam da sam kraj sevdalinke u vidu zaključavanja Suljagine Fate, koji je protumačen kao akt silovanja od strane mnogih proučavalaca književnosti, nije u potpunosti indikativan, budući da predstavlja sam kraj pjesme, jednu dionicu koja pruža širok spektar tumačenja, uključujući i pomenuti gdje se ovakav postupak Mujage oslikava kao akt silovanja. No, upravo Ingardenov pojam mjesta neodređenosti je od velikog značaja kada je u pitanju analiza ove sevdalinke budući da čitaocu daje ,,moć” da sam kraj pjesme protumači na onaj način koji je njemu više prikladan, uzimajući u obzir sva prethodna dešavanja u samoj pjesmi. Budući da je pjesma ostavljena ,,napola”, da ne pruža dodatne informacije o onome što je uslijedilo, mašta recipijenta ove sevdalinke predstavlja glavni alat za analizu pjesme. 

Na kraju, sve navedeno ima jedan cilj a to je širenje perspektiva gledanja svake moguće situacije u životu, a kamoli one koja se veže za tlo lirske pjesme koje nikad nije onakvo kakvo mi zamišljamo da je, već je to sloj kojem nema kraja ali je čar upravo u tome, u pronalaženju različitih gledišta i njegovom sukobljavanju, a ne tvrdom vjerovanju ,,na prvu loptu”.

O nama admin

Check Also

NE PRIMA SE DOVA BEZ KATRANA

Piše: prof. Enis Burdžović Vjera u Boga nije emergency button. Nije dugme za krizne situacije, …

Leave a Reply

Your email address will not be published.