NE PRIMA SE DOVA BEZ KATRANA

Vjera u Boga nije emergency button. Nije dugme za krizne situacije, alarm za nevolje, sklonište kojeg se sjetimo kad u lađu života krene prodirati voda nesigurnosti. Imajmo vjeru i kad je sasvim dobro, biće dobro i kad počnu nadirati nevolje.
Sa druge strane, vjera nije ni anestezija kojom ublažimo bolove nevolja a zanemarimo bolesti koje ostaju i traju. Vjera ne uči nadanju bez truda, očekivanju bez napora.
Siromašna je pobožnost čovjeka koji želi, moli Allaha za ono što želi i uporno čeka ne čineći ništa da ostvari svoje želje.
U besvijest ponavlja da je Allah svemoguć i da njegove želje uz mnogo moljenja (dove) nisu nemoguće. A vani, u stvarnosti život prolazi i željeno se ne dešava.
Je li vjera slaba? Jesu li molbe neiskrene? Je li loš trenutak?
Pripovijeda se da je Omer bin El-Hattab, r.a., čuo dovu čovjeka čija je kamila oboljela od neke kožne bolesti. Savjetovao ga je: “A što ne pomogneš svoju dovu s malo katrana”? Katran je uspješno liječio tu bolest. “Podmaži malo svoju dovu katranom”, govorili su kasnije. Uradi sve što ti možeš, a onda moli. Da dođeš do orahovog ploda, moraš razbiti ljusku. Nećeš učiti dove da se orah sam rastvori za tebe. Vjera uči da ti treba čekić ne molba i nadanje!
Tome nas je najbolje naučio Muhammed, sallaAllahu alejhi ve sellem. Kad je napustio Mekku, angažovao je vodiča da njemu i Ebu Bekru pokaže put. Vodič nije bio musliman, ali je znao put. Da paganske uhode ne otkriju njihovo sklonište u pećini, zamolio je Abdurrahmana sina Ebu Bekrovog da za njima pusti stado, kako bi sakrili tragove. Zar nije mogao moliti Allaha: “Gospodaru pokaži nam put”? Zar nije mogao moliti: “Gospodaru pošalji vjetar da pomete naše tragove”?
Kad su Merjemu majku Isaovu našle porođajne muke, Allah joj je naredio da zatrese stablo, da popadaju hurme koje će joj olakšati porođajne muke i dolazak na svijet Isa’a (Isusa), neka je mir i spas sa njim. Zar Svemogući nije mogao učiniti da plodovi sami padnu u krilo Merjeme?
U svemu pomenutom, sve je Allah sam mogao! Ali u svemu čitamo isti potpis: Uradi sve što je do tebe, a onda moli!

Kažemo nekad: “Daj Bogu svoje slabosti, On će ti dati svoju snagu”. Mislim da Bogu trebamo dati sebe kad smo u snazi, a On će nam dati slabe kojima treba u Njegovo ime pomoći.
On može pomoći slabima i bez snage koju nam je dao. Svima neko treba, i svako treba nekom. Ali prije nego odlučimo moliti i čekati, uradimo ono što je do nas.
Allah pomaže onima koji pokušaju, ne onima koji se bez pokušaja nadaju.