Dec 2, 2022

Sve je to ono bombardovanje krivo…

Ustanem rano ujutro, tanka linija smoga zalijepila se za prozor k’o katran za pluća. Sa žice za veš skinem taze opranu košulju sa mirisom ćumura i dima, obučem se na brzinu i krenem na posao. Sa parkinga, naravno, ne možeš da izađeš odmah, jer je par njih stalo baš tu i upalilo sva četiri žmigavca – BRZO ĆE ONI, SAMO KAHVU DA POPIJU.

Ne vrijedi, moram pješaka polako. Krenem niz Višegradsku i pokušavam da ne poginem dok mi noga kliza sa trotoara širine 15 cm, tamo gde je trotoar širi, uredno su parkirani automobili. Stignem u taze preorani park u kom se popločava plato ispred Kule Motrilje sa krovnim prozorima, a opšte je poznato da su Osmanlije više hajale ploče i krovne prozore no sve, al se to tad teško nabavljalo…
Onamo kraj česme posvećene rhm. Ešrefu Džanefendiću curi voda sa svih strana i zaliva one tek postavljene ploče. Sa prekopanog bedema se više ne vidi ništa, pa nam ona naša stara lokalna, pa i navijačka pjesma – KAD POGLEDAM SA BEDEMA…, više ne pije vodu.

Na izlazu iz parka naziru se dimnjaci sa gustim dimom koji kulja iz njih, a kad živiš u Pazaru, lako ti je da postaneš ekspert u prepoznavanju materijala kojim se nalažu kotlovi za centralno grijanje. Prosjaka je na sve strane, oni su na vrijeme na radnom mestu,a ja kasnim uveliko. Stignem do Mazut platoa, pogledam u boju naše rijeke, dvaput odmahnem glavom u znak neodobravanja, ka i svaki Pazarac. Dok idem uzvodno uz Kej, boja rijeke se mijenja na svakih 100m, pa onamo bude bijela, onamo žuta, onamo krvava, onamo liči na rijeku, al smrdi neverovatno. Kako se jutro ubrzava i smrad vazduha postaje intenzivniji, ali je dobra stvar što se smrad mijenja od naselja do naselja, tako da bar nije monotono.

Dok ja buljim u dimnjake i rijeke, umalo da upadnem u kanal taze iskopan za novu zgradu koja se pravi na 4.99 ari placa, sa 0 predviđenih zelenih površina, nedostatkom parking mesta i trotoara, ali sa cenom od cca 1500 eur po m². Pored mene prolete auto sa glasnom muzikom i u brzini neki „brzi brat“ otvori prozor, baci cigaru i usput pljunu da očisti grlo. U koloni iza njega, iskrivljeni mutant kombinacije autobusa, kombija, mrtvačkog sanduka i furune, sa natpisom KAVIM izbacuje dim, ka’ nekad dimnjak TK Raške u najboljim radnim godinama.

Stižem na posao, izvinjavam se što kasnim, a kolege komentarišu kako im je žao jednu koleginicu, mlada, dvoje male djece, al rekoše otkrili joj rak na pluća, sve je to, kažu, ono bombardovanje krivo.

E sad, jedino ne znam koje bombardovanje? Ono što nas je snašlo ’99-te il’ ovo naše što svaki dan sami sebi priređujemo?

P.S. ONOG DANA KAD SHVATIMO DA SU INTERESI ZAJEDNICE IZNAD STRANAČKIH, POSLOVNIH, PORODIČNIH, KOMŠIJSKIH I OSTALIH INTERESA, MOŽDA SMOGNEMO SNAGE DA NAPRAVIMO KORAK NAPRIJED, DO TAD DA NAM BOG POMOGNE!

piše: Edin Totić

O nama admin

Check Also

Prijevod Kur’ana Nurka Karamana- Edin Smailović

Prijevod Kur’ana Nurka Karamana ,,Olakšavajte a ne otežavajte” Muhamed a.s. Iskreno, dvoumio sam se da …

Leave a Reply

Your email address will not be published.