Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svjetova. Na svim blagodatima koje uživamo svakodnevno. I hvala Njemu koji nas čuva iz Njegove milosti. Jer nas uči pečatni Poslanik Muhammed s.a.w.s., da je Uzvišeni Gospadr milostiviji prema svome robu nego njegova majka prema njemu. Hadis zbog kojeg bi trebali preispitati svoj odnos prema blagodatima I odnos jednih prema drugima. Glasi:
يا غلامُ ، إني أعلِّمُك كلماتٍ : احفَظِ اللهَ يحفَظْك ، احفَظِ اللهَ تجِدْه تُجاهَك ، إذا سألتَ فاسألِ اللهَ ، وإذا استعنْتَ فاستعِنْ باللهِ ، واعلمْ أنَّ الأمةَ لو اجتمعتْ على أن ينفعوك بشيءٍ ، لم ينفعوك إلا بشيءٍ قد كتبه اللهُ لك ، وإنِ اجتمعوا على أن يضُرُّوك بشيءٍ لم يضُروك إلا بشيءٍ قد كتبه اللهُ عليك ، رُفِعَتِ الأقلامُ وجَفَّتِ الصُّحُفَ.
“Prenosi se od Abdullaha ibn Abasa: ‘Bio sam jedne prilike iza Vjerovjesnika, pa mi je rekao: ‘O mladiću, naučit ću te nekim rečenicama. Čuvaj Allaha – Allah će tebe čuvati. Čuvaj Allaha – vidjet ćeš da je tvoj Gospodar ispred tebe. Kada moliš – moli samo Allaha. Kada pomoć tražiš – traži je samo od Allaha. Znaj kada bi se svi ljudi sastali da ti donesu neku korist, neće ti donjeti korist izuzev one koju je Allah već odredio. Ako se sastanu da ti naude, neće ti nauditi osim u onoj mjeri u kojoj je Allah dozvolio da se desi. Pera su podignuta i stranice su se osušile’.” (Tirmizi, 2516, Ahmed u Musnedu, 2669)
U drugoj predaji ovog hadisa se kaže “ Hoćeš li da te naučim nekim rečenicama” (Ahmed, 2803)
Ovaj hadis, je veoma važan za svakoga za svakoga ko vjeruje Allahu.dž.š., Bitno je napraviti razliku između toga “vjerovati u Allaha, dž.š.,” I “vjerovati Allahu, dž.š.,”. Vjerovati i imati povjeranja u Njega je veći stepen pobožnosti.
Na početku obraćanja Poslanika s.a.w.s., vidimo kako traži dozvolu da posavjetuje ibn Abasa, a on je pristao, i ono što je potrebno slijediti iz ovoga uvodnog dijela hadisa a ujedno je i sunnet-praksa, prvo ih upitati da li nas žele čuti.
Postavlja se pitanje kako čovjek može čuvati Allaha, dž.š.? Ili je to u prenesenom smislu. I da li čuvanjem Allaha, dž.š., mi zapravo čuvamo sebe.
Čuvati Allaha, dž.š., znači ispunjavati obaveze koje nam je on stavio na dužnost da ih izvršavamo. Čuvati Allaha, dž.š., znači, čuavti roditelje, čuvati porodicu, čuvati svoj namaz, postiti mjesec Ramazan…
Neće se desiti, da vjernik ispuni svoje obaveze prema Alahu, dž.š., a da Allah, dž.š., ne ispuni svoje obećanje koje je dao u Kur’an-i-kerim: “Ispunite vi obećanje prema Meni, ja ću ispuniti prema vama.”(El-Berkare, 40.) Pravilo je kada se sjetimo Allaha,dž.š., u našim mislima da se i On Uzvišeni sjeti nas, I bude nam lijepo, upravo na tragu ovoga ajeta. Svaki prpois je za ljusko dobro, svaka zabrana je za naše dobro, jer je Allaha, dž.š., sam sebi Svemupotrebni.
Zbog toga trebamo težiti da islam spoznamo kao štit. Kada čovjek čuva Allaha, dž.š., tj. Njegove propise, Allah, dž.š., čuva njegov život i njegovu čast.
Pored toga što čuvanjem Allaha, dž.š., čuvamo sebe ulema nas uči da čuvamo i naše potomke. Jedne prilike je jedan otac ostao dugo u namazu a njegov sinčić je posmatrao sa strane, kada je završio upitao ga je, što je tako dugo klanjao na šta mu je babo odgovorio da je ovim namazom tražio od Allaha, dž.š., da ga sačuva, jer je znao na šta će nailaziti kroz odrastanje.
Dozivajmo Gospodara kada smo u blagostanju, pa će nam se On odazvati u nevoljama, u predajama se kaže da meleki čuju glas pobožnjaka kada je u nevolji i kada dovi, pa i oni zamole za njega. Onaj koji bude Allaha svjestan, On mu da izlaz iz svake situacije. Posljednji dio hadisa govori o nanošenju štete ili dobra od strane ljudi. Ako Uzvišeni Gospodar to nije odredio, ljudi nikada ne mogu učiniti dobro ili zlo drugome.
Svrha ovog hadisa nije samo da se pročita ili zapamti, već da ga čitavog života primjenjujemo u svoje živote.
O, Ti, koji okrećeš srca ljudi, učvrsti naša srca u Tvojoj vjeri!
Amin!
Piše: Alis ef. Berović