Danas je za vrijeme džume namaza, pred vratima čekao nemac. U svojoj kožnoj bajkerskoj odori. Sijed. Nije mladji od 60 god. Pored njega neki egipćanin. Čekaju.
U džamiji, u dijelu u kome klanjaju muškarci, ušla je djevojka, Iako žene imaju svoj mesdžid u sklopu džamije. Imala je neki khimar. Išla je tik uza zidove džamije pognute glave. Kao da nešto u mehkom džamijskom tamnoplavom tepihu svojim plavim očima nešto traži.
Uz to priđe neki muškarac, tamnoput, pričali su engleski, i pojašnjava joj oko džamije. Arhitektura, simbolike , pravac.
Po svemu sudeći. Djevojka je primila Islam veoma blizu. I putuje po islamsko-arapskom svijetu.
Dok je ona bila u džamiji, prišao sam bajkeru i pitao se sa njim. Počeli smo priču. Počeo se opravdavat kako je došao zbog ćerke itd itd.
Hajde samnom u džamiju da vidiš – rekoh mu. Zar mogu? – upita.
Krenuo je. Izuo se i zakoračio. Njegova ćerka je već izašla iz džamije na druga vrata. Poveo sam ga do mihraba. Džamija je velika. može primiti 5 do 7 hiljada klanjača unutra, sa haremom može jos više.
Pitao me: Zašto mene ćerka dovodi ovde a nikad ne priča niti me ponudi da prihvatim Islam.
Verovatno što želi da kao roditelj, vidiš i uvjeriš se da je njen izbor bio upravo zbog smiraja koja ona u ovakvim mjestima nalazi. Želi da se uvjeriš da ona ne radi ništa loše. Zato te dovodi ovdje na mjestu gdje nema rasiszma, rasnih razlika, gde su svi jednaki i ponizni pred Onim koji nas je stvorio. Na njegovom čelično hladnom nemačkom licu ukaza se suza.
A dal ćeš i kada biti musliman to je Njegova odluka ne moja niti tvoje ćerke. On poziva kad On hoće i ako hoće.
Izašli smo. Vidio je ćerku uplakanu pod uticajem emocija. Našli su se u zagrljaju. Posle ko zna koliko dugo.
Ostavio sam ih da se slikaju pred džamijom.
(džamija sa slike je mjesto dješavanja)
Piše: Mehmed A. Hamidović
Qatar/ 2023