POST KROZ PRIZMU NAUKE

Post je kroz istoriju prevashodno prepoznat kao religijska dimenzija u svim trima monoteistickim religijama (judaizmu, hrišćanstvu i islamu), gdje se vjernici pridržavaju strogih propisa posta, kao izraza bogobojaznosti, odanosti i poštovanja prema Bogu. Međutim, savremeni čovjek, ipak, sve ćešće koristi post kao dijetu, bez duhovne komponente. Post, u poslednjih nekoliko decenija, dobio je na značaju kroz mnoge medicinske studije koje su dokazale zdravstvene benefite posta kod osoba koje upražnjavaju post sa ciljem detoksikacije organizma i prevencije raznih bolesti ali i jačanja organizma.

Post se može definisati kao voljno uzdržavanje od jela (hrane), ili, od jela i pića, za određen vremenski period. U određenim tradicijama i religijama, kao što je hrišćanska, post predstavlja sustezanje od određene vrste hrane (mrsne), dok u islamu post predstavlja potpuno ustezanje od hrane, pića ili bilo kakvog unošenja hrane i materija u organizam, kao i ustezanje od tjelesnih užitaka, od zore do zalaska sunca. Zabrana hrane i pića nije glavni aspekt posta kod muslimana, već je to, samo fizički aspekt iza kojejg stoji pravi smisao posta, a to je bogobojaznost izražena kroz strpljenje i samokontrolu vjernika.

Allah dž.š. u časnom Kur`anu kaže:

O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan o¬nima prije vas, da bi ste se grijeha klonili, i to neznatan broj dana; a o¬nome od vas koji bude bolestan ili na putu – isti broj drugih dana. Onima koji ga jedva podnose – otkup je da jednog siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A bolje vam je, neka znate, da postite.
(Kur’an, El-Bekare:183-184)

Allah dž.š. takođe u ovom ajetu na¬vodi da je naredio post kao što je bio naređen i onima prije nas. Prema tome, post je poznat čovjeku od davnina i predstavlja drevni obred kojeg je Allah propisao i prijašnjim narodima. Međutim, čovjek nije jedino biće koje posti. Biolozi su ustanovili da sva živa bića prolaze kroz period svojevoljnog posta, bez obzira na dostupnost hrane. Poznato je da mnoge životinje imaju zimski san u kojem se potpuno ustežu od hrane i smanjuju tjelesnu aktivnost na minimum. Post je kod insekata zastupljen dok su u fazi larvi. Iz te faze oni izlaze mnogo vitalniji i aktivniji. Većina insekata brže raste i razvija se nakon tog perioda.

Ishrana ima velik uticaj na zdravlje pojedinca i društva. Zdravom tijelu treba zdrava i dobro izbalansirana isharana koja će mu dati snagu, i osigurati neophodne hranljive elemente (ugljene-hidrate, masti, proteine, vitamine, minerale i vodu) koji su mu potrebni za rast i razvoj, očuvanje zdravlja i povećanje otpornosti na različite bolesti. Poslanik Muhammed s.a.v.s. isticao je kako je dobro zdravlje Allahova blagodat, koju moramo čuvati i poštovati, a jedan od temeljnih načina očuvanja zdravlja jeste pravilna ishrana.

Kada bismo imali mogućnost analizirati sve šta pojedemo, ili ne pojedemo, u toku dana, vidjeli bismo da sebi nanosimo veliku štetu i da je tu štetu potrebno nekako otkloniti ako sebi želimo dobro. Svaki nedostatak nekog elementa u ishrani dovodi do usporavanja procesa rasta i razvoja i dovodi do abnormalnosti tkiva, a pretjerivanje u jelu dovodi do lošeg varenja i loše apsorpcije sastojaka iz hrane, što opet, dovodi do apsorpcije neadekvatne količine hranljivih materija potrebnih svakoj ćeliji, uslijed čega se ćelija oštećuje i raspada, pojavljuju se znakovi starenja na različitim djelovima organizma i smanjuje se otposrtnost na bolesti. Bolesti koje se javljaju zbog pretjerivanja u jelu nisu ništa manje opasne i manje raširene od bolesti prouzrokovanih lošom ili nedovoljnom ishranom. Zato nemojte biti jedni od onih koji pretjeruju, bilo da se prejedate u periodu kada se može konzumirati hrana bilo da postoje slučajevi da osoba nije jela duži niz dana.

Allah dž.š. u časnom Kur`anu u suri El-A`raf u 31. ajetu kaže:

“O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete da molitvu obavite! I jedite i pijte, samo ne pretjerujte; On ne voli one koji pretjeruju.”

Danas sve više naučnici na islamski post gledaju kao na prirodni fenomen bez kojeg skoro pa da nema zdravog i ispravnog načina života.. Post ima higijenski značaj za organizam, i treba napraviti razliku između posta i gladi. Post omogućava odmor sistema organa za varenje kao i unutrašnjih organa u kojima se dešava razmjena materija, a glad je fiziološka potreba za hranom. Uspostavljanje složenih fizioloških procesa u tijelu za vrijeme bolesti, poznatih kao gubitak apetita je ustvari automatsko uspostavljanje posta od strane našeg organizma.

Medicina je danas na stanovištu da ako se čovjek razboli, naročito ako su u pitanju organi za varenje treba da ograniči ili potpuno prekine unos hrane. Mnoge medicinske ustanove u svijetu, uvidjevši višestruke koristi posta, počele su ga primjenjivati u svojim bolnicama u liječenju svojih pacijenata. a ljekari oporavljenih ili izliječenih pacijenata tvrde da se oni nakon tretmana postom osjećaju snažnijim, lakšim, pokretljivijim i mlađim. Post je, dakle, prirodna metoda koja omogućuje tijelu da ponovo uspostavi ravnotežu koja je narušena bolešću.

Naučno je dokazano da jedan dan posta čisti toksine koji se nakupljaju 10 dana. Ako to pomnožimo sa 36, vidjećemo da je to generalno godišnje čišćenje organizma. U hadisu koji prenosi Muslim, Muhammed s.a.v.s., nam direktno kazuje: “Ko isposti ramazan, a zatim tome doda šest dana mjeseca ševvala, kao da je cijelu godinu postio.” Nauka, dakle, dokazuje zdravstene benefite posta, iz gore citiranog 183. ajeta sure El-Bekare, da onaj ko isposti “neznatan broj dana“ u godini, uklanja iz svog tijela otrove koji se nagomilaju tokom cijele godine.

Post počinje svoje djelovanje 8-10 sati nakon jela. Na početku gladovanja tijelo prvo troši slobodnu glukozu, zatim zalihe glikogena (derivat glukoze) koji se nalazi u jetri i mišićima. U nedostatku hrane u toku posta tijelo počinje trošiti i rezerve iz tkiva. Organizam to čini inteligentno, tako da prvo troši nepotrebne masne naslage, i tada ulazi u metaboličko stanje koje zovemo ketoza, a onda počinje i razgradnju i abnormalnih tkiva (ciste, tumore i apscese). Sve ovo se dešava zahvaljujući procesu autofagije koja nastaje kao posljedica posta. Smanjenjem količine unutrašnjeg masnog tkiva (tzv. visceralna masnoća) smanjujemo zapreminu tkiva oko unutrašnjih organa kao što su jetra i crijeva gdje se skladište otrovne materije. Mnogi naučnici, a posebno ljekari kardiolozi i endokrinolozi, smatraju da visceralna masnoća aktivno doprinosi povećanju rizika od nastanka brojnih zdravstvenih problema i da može da izazove pojavu insulinske rezistencije, visok krvni pritisak, srčani i moždani udar.

ZDRAVSTVENI BENEFITI POSTA

Medicinski post, takođe, podrazumijeva potpuno ustezanje od hrane i vode tokom dana, a s obzirom na težinu bolesti, može da traje od 6 do 40 dana. Savremena nauka napreduje, i sve je više činjenica o velikoj vrijednosti posta s medicinskog stanovišta. Post, dakle, pored pokretanja procesa autofagije utiče i na mnoga druga stanja u organizmu, gdje možemo govoriti o njegove dvije dimenzije: tjelsesna (somatska) i mentalna (psihička). Takođe, efekti posta mogu se posmatrati kao preventivno ali i kao terapeutsko sredstvo kod različitih zdravstvenih stanja ili oboljenja. Arapi imaju izreku: ”Stomak je kuća bolesti a dijeta je osnova lijeka.” Kod liječenja mnogih bolesti post se pokazao dosta uspješnom metodom, u prvom redu kod gojaznosti. Post dovodi do smanjenja veličine svih organa u tijelu,osim mozga. Ovo je poznat efekat da gladovanje podstiče aktivnost, dok je sitost umrtvljuje.

Gojaznost je oboljenje, ali je u sadašnjim relevantnim medicinskim knjigama označena i kao faktor koji pospješuje nastanak mnogih opasnih i smrtonosnih oboljenja, a prije svega oboljenja srca i krvnih sudova. Gojaznost ima negativan uticaj na sistem organa za disanje i varenje, loše utiče na funkciju endokrinih žlijezda, a otežava i rad bubrega i opterećuje mišićno-koštani sistem. Takođe, nepobitan je uticaj gojaznosti na mentalno zdravlje gojaznih ljudi jer su to uglavnom osobe koje su nezadovoljne sopstvenim izgledom. U liječenju gojaznosti dizajnirane su različite vrste dijeta, ali kod svih autora neizostavno je prisutno, u većem ili manjem stepenu ustezanje od hrane što nije ništa drugo nego post.

Post uspješno utiče i na liječenje bolesti metabolizma. Ovdje se prevashodno misli na metabolički sindrom (sindrom X), stanje kojeg karakteriše visceralna gojaznost, rezistencija na insulin, smanjena tolerancija glukoze, hipertenzija i dislipidemija. Za vrijeme posta pankreas (gušterača) i jetra smanjuju lučenje i regenerišu svoje kapacitete za lučenje probavnih enzima i hormona, čime se preveniraju oboljenja koja nastaju usljed njihovog nedostatka. Najboljii i najvažniji primjer je upravo šećerna bolest (diabetes mellitus).

Čovjek, u prvim danima posta može osjećati glavobolju, slabost, nervozu i neraspoloženje, zato što se tijelo oslobađa taloga iz tkiva, čijom razgradnjom nastaju otrovi koji odlaze u krv prije nego što se izbace iz tijela. Na tom putu otrovi prolaze kroz organe poput mozga, što dovodi do ovih kratkotrajnih pojava. Poslije tog inicijalnog perioda postepeno dolazi do poboljšanja simptoma, prolazi period razdražljivosti, a umjesto malaksalosti i neraspoloženja, dolazi do duševne i tjelesne svježine, izgled se poboljšava, boja lica postaje svjetlija, osoba se osjeća dobro, puna je energije, jednom riječju osjeća se preporođeno.

Već smo kazali da smisao posta nije samo u dobrobiti za tijelo, nego u istoj mjeri i za psihu, te su pozitivne posljedice vidljive i u toj sferi. Post pospješuje razboritost uma, jer neumjerenost u ishrani vodi lijenosti, uspavanosti i nepromišljanju. Nadalje, post dovodi do jačanja volje, kontrole nad strastima, samokritičnosti, disciplini, snaženju karaktera, gdje nam sve ovo pomaže da krizne životne situacije lakše prebrodimo i ojačamo primarni uslov za uspjeh u životu, da ukrotimo vlastitu dušu i njene prohtjeve. U isto vrijeme, post ima i socijalni aspekt jer se prisjećamo i saosjećamo sa svim napaćenim, gladnim i iznemoglim ljudima time što dijelimo iste osjećaje s njima. Post smekšava srca bogatih i podstiče ih na pomaganje i udjeljivanje siromašnim.

Na osnovu Kur`anskog i hadiskog teksta kao i dokaza savremene nauke i medicine, sa apsolutnim pravom možemo kazati da ramazanski post (islamski način posta) ima korisne efekte u zaštiti i unapređenju zdravlja zdravih ljudi, a da se korisni efekti mogu naći i kod nekih stanja organizma koja se mogu okvalifikovati odstupanjem od punog zdravlja, odnosno bolesti.

PREPORUKE TOKOM POSTA

Opšte preporuke za pravilnu ishranu postača u toku ramazana u suštini se ne razlikuju mnogo u odnosu na preporuke izvan tog mjeseca. Najvažnija prehrambena pravila tokom ramazana su umjerenost, raznosvrnost i pravilan raspored namirnica, tako da organizmu obezbijedite dovoljno energije i hranjivih materija iz svake grupe namirnica, ali bez preopterećivanja digestivnog sistema.

Postoje dva glavna obroka tokom islamskog posta, i preporuka za jedan ili dva manja obroka (užine) u periodu kada je dozvoljeno konzumirati hranu. Glavni obroci tokom posta su sehur-sufur (sufur je hrana koju postači jedu prije početka posta) i iftar, to je obrok kojim se prekida odnosno završava post.

Za razumijevanje koju hranu jesti za sehur, a koju za iftar, treba poznavati neka činjenice o hrani, načinu i brzini varenja namirnica. Svakodnevno konzumiramo proteinsko-lipidnu hranu (meso, mlijeko, jaja, ulja, masti i njihove proizvode), ugljene hidrate (žitarice, voće, povrće, med, šećer i njihove proizvode) te ostale vrste namirnica. Vrijeme i brzina varenja svake od ovih vrsta namirnica se razlikuje. Ta brzina varenja hrane zavisi od vrste namirnice i njenog hemijskog sastava. S tim u vezi kada je u pitanju post i ramazan, valja razlikovati hranu sa visokim i niskim indeksom sitosti, odnosno sporo i brzo svarljivu hranu. Hrana sa visokim indeksom sitosti drži nas sitim duži vremenski period, a to je ujedno hrana koja se sporije vari u crijevima (primjer proteini i masti). Druge vrste namirnica organizam brzo vari i metaboliše jer takva hrana ima niži indeks sitosti, a to su ugljeni hidrati, posebno šećeri (glukoza). Zbog toga se hrana sa visokim indeksom sitosti preporučuje za sehur, a hrana sa niskim indeksom sitosti za iftar. Proteini i lipidi za sehur održavaju stanje snabdijevanja energijom i sitost duže u toku dana, a ugljeni hidrati nakon iftara organizam opskrbljuju vrlo brzo energijom (glukoza), potrebnom za pokretanje mišića, krvotoka i moždano-nervnih funkcija.

Ostati hidriran jedna je od krucijalnih stvari za cjelokupno zdravlje organizma, jer je voda neophodna za odigravanje vitalnih biohemijskih procesa u organizmu, a ispijanje vode je najbolji način da to činimo. Vodu svakako unosimo i kroz hranu, voće, mlijeko, ali i pored toga, potrebno je unijeti oko 1,5 do 2 litra vode dnevno. Unos vode je potrebno prilagoditi fizičkoj aktivnosti, vremenskim uslovima i stanju organizma. Voće s velikim procentom vode je bobičasto voće, možete napraviti sokove od voća i povrća, kompote bez dodatka šećera, supe i čorbe. Iako se mlijeko inače ne računa kao dobar izvor hidratacije, dokazano je da rehidrira tijelo pogotovo nakon teže fizičke aktivnosti. Limitirajte unos kafe, koja zbog kofeina kao diuretika pojačava izbacivanje vode iz našeg organizma, pa je tokom posta dovoljna jedna do dvije šoljice kafe minimum dva sata nakon iftara i nikako u vrijeme sehura.

SEHUR

Najbitniji obrok tokom posta je sehur (sufur), a ne iftar što mi obično zamijenimo u praksi. Istorijski gledano, riječ “doručak” opisivao je prvi obrok u danu – bez obzira kada se taj obrok dogodio i slobodno možemo reći da je, doručak, najbitniji obrok i predstavlja preduslov za dobar početak dana. Tako da su preporuke za sehur poprilično slične preporukama za uobičajeni doručak, koji treba biti glavni izvor energije za ostatak dana. Međutim, česta je praksa da se sehur preskače ili da se samo popije kafa ili voda i da se tako zaposti. To je pogrešno, jer kada se preskoči doručak, neizbježan je umor u toku dana, jer vašem mozgu i tijelu ponestaje energije za pravilno funkcionisanje. Kao potvrda bitnosti sehura kao doručka je u hadisu kojeg prenosi Ebu Seid el-Hudri, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Jesti u vrijeme sehura blagoslovljen je postupak, pa ga ne ostavljajte, makar da neko od vas popije samo gutljaj vode, jer Allah i Njegovi meleki donose salavate na one koji sehure.” (Hadis bilježi Ahmed).

Za sehurski obrok pored voća, u prvom redu hurmi, treba konzumirati proteinsko-lipidnu hranu, jer za varenje proteina i masti (lipida) potrebno je minimalno šest, pa do dvanaest i više sati.To znači da treba kombinovati namirnice bogate proteinima (meso, riba, jaja), mlijeko i mliječni proizvodi (sir, jogurt, kefir, kisjelo mlijeko), mahunarke (pasulj, grašak, leblebija, kikiriki, boranija), zatim sjemenke (sjemenke lana, chia, susama i suncokreta) i orašasti plodovi, koji su ujedno i izvori zdravih masnoća (badem, lješnik, sve vrste oraha, pistaći) sa namirnicama bogatim složenim ugljenim-hidratima i vlaknima radi dužeg otpuštanja energije i osjećaja sitosti (integralne žitarice, proizvodi od integralnog brašna i povrće). Takav nas obrok snabdijeva svim vitalnim nutrijentima i energijom bez nepotrebnog povećanja nivoa šećera u krvi.

IFTAR

Iftar je obrok za koji je bitnije znati kako jesti, nego šta jesti. Vrlo je bitno ne požuriti sa jelom i ne najesti se odjednom. Hrana se treba dobro sažvakati prije gutanja, da bi spremna došla u želudac. Da bismo razumjeli koju hranu trebamo konzumirati za iftar, trebamo imati na umu da hrana koju smo pojeli za sehur, najvećim dijelom se razgradila i potrošila. Organizam se energetski iscrpio, imamo smanjeno snabdijevanje tkiva i organa nutrijentima pa je potreban brzi oporavak. To znači da trebamo jesti lako svarljivu hranu, sa niskim indeksom sitosti, da bi organizam do sehura stigao iskoristiti namirnice koje uzmemo. To je hrana koja se vari u crijevima u roku od sat – dva i pripremljena je na bazi proizvoda od žitarica, zatim voća i povrća.

Tradicionalno, na našim prostorima, postoji “mali” i “veliki” iftar i to je i sa aspekta zdravlja perfektna kombinacija. Najbolje je prekinuti post voćem sa nekoliko gutljaja obične vode i to predstavlja “mali” iftar. Muslimani prekidaju post jedući jednu, tri ili sedam hurmi kao što je bila praksa Poslanika Muhammeda s.a.v.s. koji je prekidao post sa neparnim brojem hurmi i vodom. Dobro je u vodu ucijediti par kapi limuna, koji će pomoći čišćenju sluzi koja se nakupila u digestivnom sistemu u toku posta. Zanimljivo je da doktori sa zapada savjetuju pacijentima koje liječe postom da post prekidaju prirodnim šećerom iz voća i vodom. I pošto znamo da hurme sadrže veliki procenat voćnog šećera koji se lako apsorbuje onda nam je jasno da su hurme i voda najbolja hrana za postače. Ovdje ćemo spomenuti i hadis poslanika Muhammeda, s.a.v.s.: “Kad bilo ko od vas hoće da prekine post, neka pojede hurmu jer u hurmi je bereket, a ako ne nađe hurmu nek se napije vode jer voda čisti.” (hadis prenosi Ebu Davud) Iz ovog vidimo da nas je Poslanik, s.a.v.s., uputio na principe efektivnog posta konzumiranjem hurmi i vode i to mnogo vijekova prije dostignuća savremene medicine. Hurme se mogu zamijeniti nekim voćem koje je sezonski aktuelno. Voće se, dakle, ne jede na pun stomak, jer onda ne uspije da se apsorbuje pošto ga ometa druga hrana, nego istruhne i nadima nas. Nakon toga, preporuka je klanjati akšam namaz i tu se napravi pauza od jedno desetak minuta Ovako prekinut post dobar je način da se pokrene varenje, koje je u fazi mirovanja 14 do 16 sati, a organi za varenje hrane dobijaju signale da se spreme za “pravi-veliki” iftar odnosno pravu večeru.

Na iftar dobro je pojesti supu ili čorbu, pa još nešto lagano. Ne smijemo se najesti preko mjere jer to ne dozvoljava želucu da odradi svoj dio varenja hrane, jer tako nepripremljena hrana kad ode u crijeva, stvoriće samo težinu u stomaku, nadimanje, bolove , a hranljive materije se neće iskoristiti. Idealno bi bilo kada bismo jednu trećinu želuca napunili hranom, drugu vodom i treću ostavili praznu, kako znamo iz sunneta Poslanika s.a.s.v.

Već smo kazali da je preporuka za iftarski obrok unos hrane koja ima nizak indeks sitosti. To je prevashodno hrana koja sadrži ugljene hidrate, a njih sadrže jela na bazi proizvoda od žitarica, povrće, voće, gljive kao i neke vrste mliječnih proizvoda, recimo kisjelo mlijeko i kefir.To mogu biti pite, tjestenine i njima slična jela. Za iftar se ne preporučuju jela gdje dominiraju meso, svježe mlijeko i jaja, jer se takva jela preporučuju za sehur zbog svojih nutritivnih karakteristika.

Ako pijete kavu, trebalo bi da pričekate nekih sat-dva nakon iftara, i onda, iza teravije bi trebali pojesti još jedan obrok. Najbolje da to bude voće, povrće, ili nešto vrlo lagano. Idealan međuobrok od iftara do sehura može da bude iskšijaš, sutlijaš ili neki smoothie od raznih vrsta voća i povrća po želji. Takođe, između iftara i sehura se trudite da u što većoj mjeri nadoknadite unos vode i tako pravilno pripremite svoj organizam za predstojeći dan posta.

Autor: Zejnelagić dr Redžeb, spec.epidemiolog i nutricionista